15. 7. 2009.

Nestani, propali slučaju! Tiho ali strogo je dreknula na glumca Kler i nastavila da radi. Glumac je onako prebijen pošto je opet izašao iz iste scene kao i prošli put, seo nezadovoljno za šank i naručio ni manje ni više nego...mohito. Pokazao je prstom na Kler šankeru i rekao- Na njen račun. Kelner je sumljivo okom dao znak nekom dalje, a neko dalje je prosledio nekom dalje dok se taj pogled nije dokotrljao do našeg negativca, koji hoće da uradi dve dobre stvari iz njegove perspektive. Prva je da uđe u politiku i kao i svaki zeleni pred vratima političokg života pa čak i ako je bivši kriminalac, ima najčistije moguće snove i veruje da će spasiti svet. Za početak će spasiti Srbiju! Ima velike ambicije. A drugo delo je, kako on zamišlja da mazne Kler i napravi joj gomilu slatke dece i od nje napravi gospođu. I pošto je do njega stigao znak da je tu neki sa masnicama koji nešto deluje da smeta ili uznemirava njegovu zamišljenu budućnost sa hostesom o kojoj nište ne zna, ali ga mnogo ni ne zanima, jer on je smislio šta će. A ti ljudi sa puno love i bivši krimosi i aktuelni krimosi isto kao i političari, svi su jednako bahati i siloviti i uopšte se ne pitaju da li druga strana ima mišljenje i kakvo je to mišljenje....u svakom slučaju on je pokazao rukom da se ukloni premlaćeni glumac koji je pobegao iz scenarija koji je u fijoci već deset godina, i da ga izbace iz ovog restorana napravljenom u ovom blogu koji se pre svega bavi sudbinom Mare kopirajterke koju proganja leš koga je slučajno pregazila, ali trenutno priča je otklizala na Kler i tu nam je trenutno zanimljivije, pa u tom smislu njegovi koji su neki silosi iznesu glumca i prebiju ga. Uf. Da. Sve tako se lančano dogodilo predugo kao ova preduga rečenica. Da.
Kler je stegla srce i nastavila da radi, kao da ništa nije videla. Dunula je pramen kose da joj odleti na gore i nastavila da šljaka. Dam-dam-dam. Ulicom je prolazio Zmajoliki sa nekom devojkom koja nije bila Mara, jer Zmajoliki stalno nešto brlja sa gomilom devojki a kao ni sa jednom nije u vezi, a sa svima se druži. To Mara nema pojma, normalno- jer ona ništa ne zna o njemu. U svakom slučajnom slučaju on je prošao pored premlaćenog glumca.
ZMAJOLIKI: Ej, ja te znam.Sećam te se, još na početku ove priče ti si sa one dve- tako je rekao za Maru, Zmajoliki, -sa one dve si bio kad smo jurili da uništimo onog leša što proganja Maru u cvetnim suknjama.
Glumac nije mogao da mu odgovori ništa. Toliko je bio prebijen.
Lutko, okrenuo se Zmajoliki ka drugarici, ajmo da ga pakujemo kod mene noćas.
Drugarica je pitala dal možda da ga nose u urgentni, ali Zmajoliki je coknuo odrečno.
Znam šta pričam- rekao je- to je neka gadna mućka, to između njih dve i njega. Treba mu pomoći. Tako je glumac završio u stanu kod Zmajolikog. Sa drugaricom od Zmajolikog koja je bila neka Vilolika raspala plavuša. To je zato što ja volim stalno da guram zmajeve i vile u sve što pričam. Ni zbog čega drugog posebno. Bacili su Glumca na naduvani dušek. Zapalili cigaru i džoint u isto vreme, zatvorili prozore jer im je bilo vruće i uključili klimu.
A za to vreme Mara je u svom stanu zalivala cveće i lišće i puštala muzikicu i maštala o Zmajolikom dajući mu u svojoj mašti krila i nadljudske sposobnosti, kakve je on i imao ustvari, ali ne uvek. Nekad je bio samo gmizavac, a nekad zmaj. To je ta frka.
Kler je izašla posle naporne večeri i opet joj je prišao nepoznati čovek i rekao, gazda bi da vas otprati kući.
KLER: A šta je mutav?
Nepoznati pulen se nasmejao.
I Kler je umakla kao svaka riba, klizavo i vešto u noć.
Nije bio dobar mamac.

Нема коментара:

Постави коментар