8. 7. 2009.



Neću da budem pregažen! – Urlao je pregaženi Leš iz sveg svog mrtvog glasa. Neću! Neću i neću! Ne želim da služim za prepadanje! Želim da sam dostojanstven! Popeo se na vrh palate Albanije i odatle je vikao i plakao i protestvovao. To je namerno uradio zato što ja radim na Terazijama. Pa da ga vidim sa terase. Ja sam mahala Milutinu koji je tuda prolazio i pravila se da ne primećujem zgaženog Leša koji urla mrtvačkim glasom.
Šta se praviš?! Nastavio je da se dere, misliš da možeš da prođeš tako čisto, nema veze, ništa nema veze! Sve ima veze! I nemaš para, i raspada ti se splav! I ne možeš da kupiš novu mašinu za sudove! I svi za koje misliš da su debilčine, svi su uspeli! Misliš da si mnogo pametna, ali i tebe su pregazili! Pregazili suuu teeee!!!!
Možda, ali kao i uvek ja ću u nekom trenutku sve njih preskočiti- kurčila sam se sama u sebi. I da, istina, ja imam elitističko nadrkani odnos da sam iznad svega čega sam svesna. Tako da sam u sred Srbije koja se raspada od bede, neznanja, nepismenosti, zatucane, sjebane, posle svih ratova pregažene milion puta, pustila jednog od sopstvenih izmišljenih likova da pati i da se dere, a ja sam sa posebnom posvećenošću poslala svom momku koga obožavam puno poljubaca sa terase na Terazijama i mirno ušla u svoj radni prostor..
Pali u priču- Lešiću, sela sam za kompjuter.
Zabaviti zgaženog Leša, Prvo sam mu skupila njegovu vojsku a onda sam ih umuljala među ljude, da se ne primete.
Šta radi ova? Mara je izašla iz svoje kancelarije i odškrinula parče ekrana- zbunjena pred time što pojačavam leša.
Nepažljivi i bahati ljudi su gazili i pretrčavali leševe kako su stigli. To je bilo zato što je nastupila naravno ekonomska kriza i ljudi su ostajali bez posla i borili se za suvu egzistenciju. Koja je bila totalno suva. I ako je leto bilo kišno a ne sušno.
I evo ga Leš se malo podigao. Protrljao dlanove. He-he, samo gazite da vas posle progonimo. I Mara se obradovala mislila je skinuće ga sa svoje savesti, jer ako svi uzmemo da gazimo leševe, svi zajedno jako- onda će to postati normalna stvar i nećemo više biti progonjeni savešću! Kada bi đavo postojao u ovom blogu, radovao bi se sitauciji masovnog gaženja leševa. Ali pošto ne postoji, onda ćemo ovo stanje nazvati anarhičnim histeričnim proizvodom svetske ekonomske krize.
Ok, rekla je Mara meni, ako si završila sa tim kako se praviš pametna, ja bih sad malo da se muvam sa Zmajolikim. Leš joj je u tom trenutku skočio na leđa i uhvatio je za glavu, ona se uhvatila za tastaturu koja se pretvorila u uzde, i brisala od njega na konju, zavrnula uzde koje su se pretvorile u volan, i vozila po krivudavom putu pored mora, dok se Leš držao za krov kola, vozila je naglo levo- desno, zatim namerno krenula da pada u provaliju a auto se pretvorio u avion i leš je visio sa jednog krila , bacila se iz padobrana a Leš je skočio za njom da je uhvati u vazduhu, onda je Mara uskočila u gliser pesnicom udarila kontraverznog biznismena u veštačku vilicu i on je pao u reku, a Leš je oteo skije silikonskoj kozmetičarki koja je bila seks varijanta kontraverznog biznismena za taj dan, i kada je gliser stigao do vodopada, Mara se pretvorila u ribu a Leš se zbunio i potopio. Ništa mu se nije mnogo desilo pošto ne može da umre jer je već mrtav, ali Mara je tako zbrisala od savesti. Koja je očigledno želala da je ugrize. Zombijevskim zubima. Da, da, da...

Нема коментара:

Постави коментар