22. 7. 2009.

hej-hej-hej! cupkao je glumac ispred Kler koja je ubrzavala korak. kao ne znamo se,a? kao ne znamo se? Kler je ćutala i hodala brzo u poštu da plati račune za ovaj mesec. jer žena to radi. Plaća račune. I ide na depilaciju, trajnu ili povremenu, i čupa obrve i maže usne i nokte i pere veš i prostire i sudove. Sve to radi, čak i kada je Kler. Mistična brineta u mantilu do kolena na visokim štiklama. Pravo pravcato ulazi direktno u poštu. Sve sa računima i novcem u rukama, dok glumac cupka oko nje i priča nešto o tome kako će je ubiti ako ga opet vrati u fijoku. Preti. Ona se veoma dobro pravi da ga ne sluša. Gleda ispred sebe sve sa naočarima za sunce. I on stvarno odlazi. Dok je stigla na red da priđe šalteru on je već otišao izgovarajući nešto tipa...samo još jednom da si to uradila i nešto tipa...jel si čula...jel si čula...Naravno da jeste. Kada izađe iz pošte Kler baca u đubre novu karticu koju je ukrala Panteru iz novčanika. Panter još uvek nije primetio ni da mu fali jedna kartica, a već su dve uništene isečene u kontejnerima. Veliko je pitanje da li je potpuno besmisleno to što radi. Da...verovatno da jeste. Ali je istovremeno i zabavno. Krasti nekome kreditne kartice i seći ih i bacati u kontejner. Šta će mu faliti. Malo drkanja da izvadi nove. Panter ne brine o svojim stvarima, toliko je siguran u sebe. Zatim Kler odlazi na dogovorenu kafu sa pomenutim u njegovu kafanu. Seda za šank, pali dugu tanku cigaru i gleda ispred sebe. Nije skinula naočari za sunce. Panter prilazi znatno uzbuđen, izvinjava se što kasni. Nasmeši se. Pita je kako je. Ona uzvraća pitanje. On se žali, nestale su mu dve kartice iz novčanika. Sve je preduzeo potrebno, ali to znači da ga neko krade, neko iz njegove bliske okoline. On je okružen proverenim ljudima, ne može ni na koga da sumlja. Svejedno to ga izjeda. Brine se. Neko u njegovoj blizini mu želi zlo, želi da ga opljačka i to toliko glupo, toliko glupo da čak pomišlja i da je dete tinedžer njegovih prijatelja, ali neće da opterećuje njenu lepu glavicu time. Neka ona priča nešto veselo. Kler ga dugo gleda i ćuti. Zatim potpuno bez plana izgovara: Ja sam uzela tvoje kreditne kartice i bacila sam ih. Panter je zbunjen. Nisam tačno ni sigurna šta sam htela da postignem time, ali to je izraz mog revolta prema tebi i sličnima tebi. Mrzim vas. Sve vas mrzim. Smatram ogromnom nepravdom to što svi ne ležite po zatvorima.
Panter je prvo poludeo. Besneo je i besneo a onda se umirio i rekao da je to toliko glupo da nema komentar i da je moli da se ukloni iz njegovog lokala. Ona je to i uradila. Bez fizičkih posledica. Dok se odaljavala stigla joj je poruka na mobilni od Pantera: toliko si čudna, toliko mi se i sviđaš. Kler nije ništa odgovorila, ali sa ovom porukom ipak se dogodilo neko osećanje smućkanog straha i bola. Ružno je činiti nekome nepravdu, čak i kada je taj neko negativac. Uzela je kamericu u ruku. I nije snimala ništa. Mara ju je okrenula sledeća.
MARA: Kradeš mi priču, pametnjakušo! Ovo je priča o Mari kopirajterki, a ne o sponzoruši Kler! Kakvi su to amaterski polu-potezi. Šta radiš?!" Hoćeš da izgubiš i posao hostese?
KLER: Bolje nago da gazim preko leševa kao neki.
MARA: Svejedno, ovo je moja priča, makni se da te ja ne bih makla!
Ok, nasmešila se Kler i krenula u gužvu ulice. Nije nekad loše da ne budeš glavni. Ma, generalno sve je ok kad si ti ok sa osbom...tako je nešto mislila u sebi...sloboda je divna stvar.

Нема коментара:

Постави коментар