14. 7. 2009.

Na Bajlonijevoj pijaci, po užasnoj vrućini, između šarenih tezgi šetala se Mara. Između saksija cveća i lišća u sred jula koji je za razliku od prošlih julova bio zelen. U dalekom ćošku pijace privideo joj se Zmajoliki, kako u letu predugim gušterskim jezikom hvata buibice i jede ih. Krenula je ka njemu u cvetnoj suknji međutim on je nestajao u slici, stapajući se sa pozadinom- kako bi inače nestajalo svako biće talentovano mimikrijom. Mara se na pijaci našla tako što je stvoriteljka, tj ja, jutros snimala nahovanje za neku reklamu, u studiju kod Prote. A Protin studio je u toj fantastičnoj maloj ulici koja vodi od Bitefa od pijace. I dok sam se vraćala, prolazila pored pijace, i išla ka svojoj agenciji poželela sam nenormalno jako da uronim između tezgi i zadržim se tri sata kupujući voće-povrće-cveće...uf. toliko ja volim pijacu. Nedostaje mi moja sloboda. Ok- zato sam ja nastavila ka svom životu ka firmi ali sam zato pustila Maru da uživa u bojama i mirisima pijace. Pustila sam je da iskoristi dan, da ne radi...kao neka je - na pr popila je... virus al nije ovaj svinjski grip, nego, nešto normalno i izašla je tako slinava da kupi, limun- na primer. I tu joj se sve dogodilo, u toj šarenoći da joj se učini Zmajoliki.

MARA U SEBI:Mora da imam visoku temperaturu na ovoj vrućini i mora da haluciniram...

tužno je spustila glavu Mara i nastavila da roni između cveća i voća između mirisa i buke.
Zazvonio joj je mobilni u sred šetnje. Bio je to pregaženi Leš u telu-ulozi akauntice.
AKAUNTLEŠ: Kako misliš da smeš da budeš bolesna. Ako se ne sećaš, dogovorili smo se da mi robuješ celu nedelju, ne izbegavaj obavezu i obećanje. Sutra da si došla na posao.
MARA: Ako budem bolesna možda ću te razboleti...
AKAUNTLEŠ: Ja sam već Leš tako da mi smrt i bolest ništa ne znače.
Mara je uzdahnula jednim UF i nastavila ka žutom, ka suncu i limunovima na današnji vruć dan. Kler je bila ponovo pozvana da radi kao honorarna hostesa, ali ovog puta za vreme dnevne smene. To joj se odmah učinilo sumljivo. Ali pristala je . Lova je lova.
Ono što se potpuno neočekivano rasplelo, je bio jedan beg iz zarobljeništa. Na neke mistične načine, iz fioke iz scenarija iz koga je pobegla prvo Kler kao sponzoruša, pobegao je i glumac. Bauljao je ulicama pokušavajući da pronađe Kler ili Maru, ne zato što voli bilo koju od njih. One su dokazane izdajice i vratile su ga u priču iz devedesetih da zauvek ostane u fioci. Ne zbog toga, tražio ih je jer nije znao kod koga drugog da se uvali i malo spava, jer to mu se radilo. Preumoran od uloge glumca u fioci on je pokušavao da se seti Marine kuće u kojoj je bio. Za to vreme kontraverzni biznismen je odmeravao Kler koja je došla u Kavalijevoj haljini –ci. Poslao je po nju nekog svog pulena.
Kler se izvinila i rekla da radi. Ali je shvatila. Sve je shvatila, i samo se jednom dugo, dugo nasmešila preko restorana a kontraverzni biznismen se uhvatio za srce- jer to je slaba tačka kriminala i politike, i tu se jedino čuje da se nešto reklo, ako se direktno razvali u sred sredine srca. Bam. Kao metak. Du-dum-du-dum...pumpala se krv. I onda je kontraverzni biznismen seo za sto sa svojim političkim prijateljima koji će mu porodati ulaznicu u svet prave velike moći, tako što će pričati i pričati i pričati o politici i razmatrati i razmatrati poteze svojih političkih prijatelja i neprijatelja. Analiza uz hranu i piće i malo droge poneko, a poneko ne, i na kraju na hula-hula ili tako već nekom splavu sa devojkama koje će ih pustiti da ih pipaju javno i tucaju po raznim hotelima koji će u tajnosti držati da su ti porodični ljudi bili tu . Tako oni misle da je dobro tretirati zemlju. Tako veruju da je dobro pre svega za njih a onda i za sve ostale. Ili su se toliko zajeli, i zapili da su se zaboravili zašto su tu. Kontraverzni biznismen zna da moć nije u lovi ali ne zna tačno gde je. Kler zna. Moć je u poverenju. Ah da. Poverenje. Krhka tvar. I tu će da ga uradi Kler. Da, samo što je upravo ugledao odbegli glumac kroz izlog. I ušao da joj zagorča život...

Нема коментара:

Постави коментар