10. 6. 2009.

Mislim da se ovako rasplelo: moje dete je...iz HN donelo iz radnje sve za 1 e mrežicu za hvatanje- valjda, nekih morskih bića. Držao je ponosno ceo put, sve tako na mojim leđima kako smo preplivavali I čim smo stigli na Rose, čim, normalno on je odmah tražio od mene da mu nešto upecam sa njom. Kako sam ja jedna veoma poslušna mama, ja sam prvo upecala ježa, pa morsku zvezdu I objasnila mu da je to bilo samo da bi ih on pipnuo, I video, ali da sad odmah, brzo, brzo moramo da ih vratimo u more. E tu mislim da se dogodilo. More je reklo, kakva fina plemenita mama, evo rešićemo joj taj internet na Rosama. I zato ja sada mogu nesmetano da nastavim moju priču. Dok ja kuliram na praznim Rosama, Mara sedi u kancelariji, ljutašto je nisam povela na more. U znak protesta ništa ne radi. Zamisila se, seća se da je kao dete, čim je naučila da čita obožavala da čita tekstove sa ambalaža. Deterdženti, čokolade, sokovi, stalno je naglas čitala šta god da se našlo pred njom. Obožavala je da ide u kupovinu sa mamom, što veća prodavnica, veća sreća. Čim bi ušla pred njom se otvaralo kraljevstvo predivnih reči sa raznih lepo upakovanih proizvoda. Mara devojčica pred tekstovima sa ambalaža osećala se jednako ushićeno kao Dita fon Tiz devojčica dok je listala Plejboj sama u svojoj sobi zamišljajući kako kada se jednom njeno telo oblikuje moći će da nosi sav taj predivni veš I bude tako božanstveno privlačna. Pa plus sto puta bolje od toga. Ah, da. Veliko divljenje DFT. Da se ipak vratimo sa striptiza na reči. Marina porodica je verovala da će je to odvesti u spisateljsku karijeru. Gluposti. Ali ko je mogao da se nada kopirajteru. Bilo je doktora, advokata I inžinjera. Ili slikara, muzičara i pisaca. Mara sama, je ipak u sebi napredno verovala da će biti nešto sasvim novo nešto čarobno novo samo za nju...da će se baviti opisima koji će biti više od slike, više od fantazije. Tekstovi ambalaža su govorili o načinu obraćanja u modi-takođe I pomagali su povremeno  da pobedi neke napete zatvore. Obožavala je svoj posao Mara. Ali sada priklještena u ovaj svet koji sam joj napravila počela je u sve da sumlja. U svoju praktičnu sliku o ljubavi u smisao porodice, pa čak I u svoj posao. Osetila se bez čvrste podloge za život, upala u krizu koja je karakteristčna za muškarce u 35-toj. Gde sam?Ko sam? Šta sam postigla? Dokle sam stigla? Gde je potvda moje ljubavi? Gde sam stala, kod striptiza I pisanja, da. To je zanimljiv pristup. U Marinom slučaju te reči kojima ona slatko barata su perje, pink roze, I minđuše jeftine a famozne od štrasa. Što nikad niko ne bi otkrio da živi u tako jednoj decentnoj mladoj gospođici. Ljuta pošto je nisam povela na more nije htela da ustane sa stolice. Ceo dan dok sam je pisala po malo. Ni dok je moje dete vozilo avion I helikopter po meni, ni dok je epio stikere, ni sada dok zalazi sunce. A bez nje ne mogu dublje u priču. Smislićemo nešto famozno za sutra...ako nas posluži vreme.


Нема коментара:

Постави коментар