24. 6. 2009.


Kler je stajala naslonjena na ivicu zgrade u jednoj od bočnih ulica koje su ulazile u Knez Mihailovu. Stajala je svojim dugim prekrštenim nogama u mantilu koji je jedva stizao do kolena, i pušila tanku dugačku cigaru držeći u drugoj ruci otvorenu amatersku kamericu. Kada je istresla cigaru ispred nje je umesto pepela zasvetlucala jedna...dve...tri šljokice koje su delovale kao krljušt. Bacila je cigaretu na zemlju, svojom Paćoti cipelom iz prošlog života je polako besčujno zgazila, zauzela stav polu- čučnja i uperila kameru ka mestu odakle su šljokice- krljušt padale. Imala je šta da snimi: Zmajoliki se upravo oslobađao odela japija i iz svojih lopatica izvlačio zmajevska krila i nakostrešio svoje krljušti zmaja koje više nikako nisu ličile na ljudsku kožu i poleteo ka krovu obližnje zgrade.
Sve je to snimila Kler. Za to vreme Mara se oporavljala od sustreta sa Zmajolikim, koji je prošao pored nje kao da se ne poznaju i ušao na razgovor sa njenim kreativnim direktorom, a ona nije znala ni ko je ni šta je ni zašto se našao tu. Da li je došao u ulozi klijenta, ili je novo lice koje će se zaposliti, da li je dobro ili je loše to što je tu. Sela je ka vratima da vidi kada bude izlazio i možda čuje neku reč koja će joj objasniti šta se događa, međutim taj trenutak se nije dogodio. Ušla je u toalet da se umije. Za njom je ušla i koleginica akaunt, koja za sad još nema ime niti razrađen lik, jer spisateljica ne zna da li će joj biti više potrebna od toga da se samo potvrdi da Mara ipak nešto radi na tom poslu a ne samo da se vija sa zmajevima, sponzorušama i glumcima kojima vreme prolazi u fijoci. Dakle:
KOLEGINICA: Kada ćemo ček point za Supice?
MARA: Danas krajem dana. Ok?
KOLEGINICA: Ok. Samo da znaš već dva puta sam pomerala rokove.
MARA: Valjda je važnije da to što predstavimo bude dobro, nego da ispoštujemo rok?
koleginica je izašla. Mara je ostala da se posmatra u ogledalu. Da li je ona obična devojka? Jer da je obična, ne bi je voleo Zmaj.
Sad pritiskam PAUZU.
Šta ja znam o zmajevima i koje je poreklo Zmajolikog?
Zmajevi kao što sam rekla potiču od 40 godina starih šarana iz Dunava. I lete nisko i ispuštaju krljušti i prizivaju kišu. (uglavnom Čajkanović, nisam više sigurna da li je sve njegovo ili od još po nekog). Kada na sebe uzmu ljudsko obličje, i naprave sačekušu odabranoj ženki iz ljudskog roda, toliko su neverovatni ljubavnici, da žena da bi se oslobodila od zavisnosti mora da ide na vudu- guru kod veštica da bi se oslobodila napasti od zavisnosti . To je to što se dešava Mari. Ona oseća crva zavisnosti (koji nije ništa različit od zavisnosti od bilo čega drugog ) u odnosu ka Zmajolikom. Ali ništa ne ume da definiše jer ne zna ništa od ovoga što ja znam. Ali, zato Kler ima snimak, i jedva čeka da joj ga pusti. Krupnim koracima svojim predugim nogama sakrivena u velikim firmiranim naučarima iz prošlog života u kome je bila sponzoruša hita Kler ka Mari kopirajterki, svojoj novoj drugarici zarobljenoj u misti;nim događajima. Nažalost, Kler u brzini izvrne nogu i kada pokuša da isčupa štiklu iz šahta, u tom istom trenutku, niodkuda okružuje je armija Leševa ...i otimaju je! U sred grada, u sred radnog vremena, u sred centra Beograda i odnose pod zemlju da bi imali sa čim da ucenjuju Maru. Koju su odlučili da unište!
Kler ne može ni da vrisne jer jedan od njih svojom leševskom rukom joj je preklopio usta. Srećom po Kler ovo je ipak priča na strani svojih glavnih junaka i sa vrha jedne zgrade mimikrijom prerušen u gipsani rad sve ovo posmatra Zmajoliki u formi zmaja. Mara ništa ne sluti. Priprema prezentaciju, i bori se sa razbijenom koncentracijom. Ono što leševi nisu primetili je da... sve vreme ipak, Kler čvrsto drži svoju kamericu u ruci....


Нема коментара:

Постави коментар