3. 6. 2009.

Ljubav i avantura-tura...pevušila je nepoznata devojka lepršajući kroz priču o Mari.
Gledajući je iz svojih scenografija, iz svojih boksova svi junaci ove priče su se pitali, ko je sad ta? Baš tako.
Mara je prosvećena od povraćanja bila mirna kao na gomili bensendina. Otvorila je svesku u kojiu je upisivala utiske iz finog restorana, međutim sačekale su je škrabotine i neke sumljive reči, ništa pametno, novo, sveže, privlačno.
U centru grada...ne-ne, u samom centru grada, otvoren je famozni novi restoran. Jelovnik je....šta je sad ono što bi privuklo srpske lovane? Zanimljiv i egzotičan. Raznovrsna ponuda čini ovo mesto različitim od sličnih popularnih restorana. Jelo za preporuku: Najkomplikovanije koje piše, ako uopšte uspete da ga pročitate iz menija.Utisak – tek će se čuti o njemu...
Ovaj isprazan opšti tekst Mara je teškom rukom kliknula na send
Sve te predivne reči ona je mogla da ispiše zamišljajući ukuse, i sve bi bilo dobro samo da je nisu terali da jede...nije im bilo dosta da ih neko hvali, oni su tražili da to bude iskreno i iskušeno! Kakvi ljudi!Kakve sujete! Eto im sad.
Avan-tura, i ljuuubav...opet je besmisleno prolazila nepoznata devojka.
Mara je uzela slušalicu.
MARA: Ko je sad ova?
SPONZORUŠA; Koja?
MARA: Ova što leprša i pevuši o avanturi i ljubavi kojih apsolutno nema u mojoj priči. Ne znam šta sam ja ...piscu... zgrešila, da samo u mojoj priči nema ni traga ni glasa od ljubavi. A važno je da je ona zaljubljena i da je njoj veoma lepo. I to što je u naslovu najavila, avantura i ljubav, i to baš je briga- jer nije ovo knjiga, ovo je blog! Slobodno- široko, pa rintaj Maro, raspravljaj sa mrtvacem ideju pravde- nepravde, čisti savest jedi po govnjivim restoranima izdržavaj Sponzorušu i premlaćenog raspadnutog glumca iz starog prodatog scenarija koji se nije realizovao, pa ako baš moraš da te neko pomazi, evo ti zmaj al da te posle ošuri jezikom da izgoriš cela. Zašto likovi nemaju prava da biraju svoje pisce. Mene bi sigurno mnogo lepše tretirala neka mlađa spisateljica puna entuzijazma i vere u život. Neka koja nema radno vreme.
SPONZORUŠA: Šta se žališ. Zamisli da te je prodala a ti završiš u fijoci. I još te pregazi vreme.
MARA: Nije te pregazilo vreme, sponzoruše su uvek aktuelne.
SPONZORUŠA: Misliš?
MARA: Ma da. Ima ih u svim vremenima.
SPONZORUŠA: ...i izgledaju uvvek prilagođeno vremenu iz koga su....
MARA: Našla sam ti posao, u jednom finom restoranu. Da budeš hostesa.
SPONZORUŠA: Ali ja sam sponzoruša, neću da budem hostesa!To je ponižavajuće! Hostese traže stolove za sponzoruše!
MARA: Onda moli stvoriteljku da ti pošalje sponzora. Može i meni, ako je baš krene.
Ništa neće dobiti, normalno ni jedna ni druga. Evo im nepoznata devojka još jednom da im besmisleno proleprša kroz priču. Onako fore radi.
NEPOZNATA DEVOJKA: Ljubaaaav- avantu-uuura...
Zgađeno su je pogledale, sponzoruša iz Marinog stana, a Mara iz svoje kancelarije. I devojka je odlepršala. Ja kao njihov stvoritelj ostala sam da se pitam, da li bi bilo možda ipak malo pravedno da Mari udelim ljubavi. Ili da je bacim na otvoreno, drugarima piscima pa da vidi kako joj je fenomenalno fino i fensi kod mene?

Нема коментара:

Постави коментар