28. 5. 2009.

Kakav grozan dan. Da bi se ubacila u priču o zabavnoj ekipi koja spašava savest jedne ambiciozne kopirajterke po ovakovom sumornom danu moraću da skroz zamislim sve drugačije. U Marin dan ću prvo, ubaciti sunce. Obojiću nebo u svetlo plavo sa beličastim oblačićima I pomeriću vreme na jutro. Ne popodne, posle posla. To je bolje. Napolju je 25 stepeni, Mara je naravno u jednoj od svojih lepršavih suknjica I postiđena jer sada već cela ekipa zna da je sama kriva za celu situaciju, malo spuštene lopte sedi u restoranu. Restoran je Pire. Preko puta Pevca. Mara voli Pire. Tu dolazi sa drugaricama ponekad. Uzela je iz šteka novac, prvi put će biti tu u većem društvu. Aha, povela je drugare da se dogovore. Sponzoruša I premlaćeni glumac sedaju za sto. Naručuju vino.
SPONZORUŠA: Ja moram da nađem sponzora. Majke mi ovako ne može više da se živi.
Glumac ćuti premlaćen.
MARA: Kad će on da prestane da bude premlaćen?
SPONZORUŠA: Nemam pojma, takav je izašao kad smo pobegli iz scenarija.
MARA: Šta ćeš ako zauvek ostane takav?
SPONZORUŠA: Ne znam videćemo.
MARA: Hajde da razrešimo ovu situaciju nekako. Hoću da ti nađem posao, negde ću te zaposlitiu, ali moraš za početak da mi kažeš šta znaš da radiš.
SPONZORUŠA: Odlično umem da procenim.
MARA: Šta?
SPONZORUŠA: Sve, ljude, situacije. Sve.
MARA: ...to nije baš korisno...radna računaru, jezici?
SPONZORUŠA: Naučila sam da koristim FB u ovih par dana.
MARA: Ne mogu ni da te ubacim da te slikaju jer si omatorela.
SPONZORUŠA: Pazi rečnik, kopirajterko!
MARA: Možda bi mogla telo da daješ, telo ti je odlično.
SPONZORUŠA: Nikad. To je intimna stvar.
Zmajoliki stiže taksijem. Smeška se,mmmmmmMara misli kako je došao da spasi njenu savest! Neverovatno. A ništa ne zna o njemu. Sem da verovatno potiče iz pakla. Mladić iz pakla je tu da je spasi. Ko je šta je. Ko da je sve to važno. Kao da je bitna uopšte I savest I bilo šta, važno je da je napokon posle dugo, dugo vremena tu neko ko joj se dopada.
ZMAJOLIKI: AJde ekipice, jel ste spremni za vožnju?
I Sponzoruša na 10 cm štiklama I premlaćenim glumcem na ramenu ulazi prva.
SPONZORUŠA: Kako mi znamo gde ćemo naći njenu savest. Ne daj bože da potražimo moju....ma meni je toliko bilo strašno od savesti da sam je amputirala. Sama! Šta će mi. Samo da me muči?! Ko da nije život dovoljno težak!
Dok Mara plaća I proverava kako izgleda, da bi se sviđala Zmajolikom ostali je čekaju u taksiju koji kada u njega uđe Mara taksi se pretvara u avion I to privatni u kome svi pijuckaju šampanjac. Vv Kliko? Ne Grand Dam, Ma ne, šta ima veze, kad već maštam, nek bude Krug! Neka bar oni piju KRUG!
No krug No tnx! Sponzoruša se seća kada je poslednji put pila Krug. Jer takve su pile takva pića, naravno... ops pljujem po sponzorušama. Ova moja neka je probala kad je bila na pr,u vezi sa jednim jezivim kriminalcem devedesetih u Hajatu. I nek su posle su jeli kolače iz Hajata. Taj krimos je izveo tamo na noć I dan, on je mrtav kao I većina krimosa iz devedesetih. Zamahnula je da otera misli I popravi pramen na čelu. Otišla do pilota da ga šarmira I vidi kako se vozi avion. Glumac I dalje pebijen spava na dva sedišta.
U Marinoj slici počinje muzika, veoma romantična I Zmajoliki o kome ne znamo apsolutno ništa bezobrazno poljubi Maru kopirajterku. I njih dvoje se odjednom nalaze na oblačiću belom I ljube se tako ludački dok iza njih sija žuto sunce vrte se oko Sunca I za nas koji gledamo postaju tako senke na suncu. Onda Zmajoliki skine Maru, brzo I odlučno, tu na oblaku I kresne je na licu oblaka, a Mara ne može da veruje da se sve to dešava njoj toliko lepo, jer ona je navikla da su samo reči lepe, ovo je prvi put u njenom životu da je nešto toliko lepo da je lepše od reči. A onda se opet dogodi, I iz Zmajolikog umesto jezika izleti plamen I oprlji je ovog puta po obrazu I ona vrisne jako jako I nađe se sama u sred pustinje, bez kamile I vode. Srećom sa mobilnim telefonom.


Нема коментара:

Постави коментар