10. 8. 2009.

To sam ja. I šta sad da radim sa tim.
Tako je Mara stajala prestrašena ispred velike sive zgrade. Sve je bilo crno i beli i sivo sem crvene krvi koja je pretila da će preseći sliku.
Velikom senkom u obliku pacova nad njom se nadvio Leš bez nekog normalnog racionalnog razloga. Heo je samo da plaši. Da se Mara oseća kao da je u PMS-u, kao da je u horor filmu, kao da je alkoholičarka i da ima halucinacije. To se dogodilo od mog noćašnjeg postojanja iz dnevne sobe . Dakle taj pacov je pretio...
Njegova gadna njuškica se protezala po zidu a zubi su se kezili sve tako gadno da je i meni u sred noći krenula jeza niz leđa. Iza mojih leđa prozori su lupali od nema pojma čega, od neke nepostojeće promaje dok mi je dete spavalo u drugoj sobi, a pas glockao mirno kosku kao da ništa ne oseća....stvoriteljka tj ja je pisala celu noć. Izvinjava se pratiocima ovog laganog štiva trenutno joj je glava teška a junaci prestrašeni i neurotični od posledica malo vina, nešto gibanice i puno kafe...sutra se planira verovatno nastavak horor priče ali koncentrisano i pažljivo. Gorki ukus laganog štiva obećava da vas preseče u grlu. Ko sme neka spava noćasssssss........

Нема коментара:

Постави коментар